nikad neću zaboraviti način na koji si zatvorio vrata za sobom

riječi se malo pomalo brišu kako ih čitaš.
plivajući na lukovima mržnje,
izgubljen u dugim kišama mojih postojanja,
zaboravljaš me.

sjećanje na pjesme,
koje se bude nad napuštenim gradovima
u magli snova.

sjećanje na sjene,
okružene poljupcima samoće
u krevetu tamnih zagrljaja ljubavi.

i možda, možda ću jednog dana,
šetajući stubištima boli
i očajnički tražeći šutnju,
stvarno znati kako nije biti ti.

© Aleks 2007