pitalice

pitam tebe

da li me ikada grliš u onoj blistavoj zoni sumraka,
da li je voditi ljubav u snovima grijeh ili patnja,
da li moj ples stvarno podsjeća na vruće jecaje leptira,
koliko dugo traje posljednji otkucaj srca,
da li su zvijezde padalice duše umrlih anđela.

pitam sebe

zašto zvuci klavira postaju talasi na žalu najtužnije priče,
zašto se još uvijek sjećam svih bola njegovih riječi,
zašto usprkos čežnji jastuk ne poprima oblik njegova tijela,
zašto se mrak odijeva u boje požude,
zašto ne mogu opet zalutati u neko davno, nedostižno vrijeme.

pitam se, da li i on katkad čuje zov zalaska sunca,
poželi svući samoću i potonuti gol u tminama mog oceana.
odlučio sam napokon otvoriti vrata u ljeto,
plaža je već napuštena, svi su dječaci otišli kući,
vjetar miluje pijesak jer ja ne postojim više.

i pitam te, sasvim na rubu kraja,
koliko života ima u kapi vode,
je li to more ili osjećam suze na licu,
da li znaš da te vidim
zauvijek

volim te

© Aleks 2007