in memoriam Žarko Laušević
život prođe, sećanje nikad.
hvala za sve, lauše.
snivaj u miru.
znaš,hvala za sve, lauše.
snivaj u miru.
iako nikada
nisi silazio s bioskopskog platna,
da bi ušao u moje snove,
bio si mi najutješniji drug u zatvoru
mog sopstvenog malenog pakla,
kad mi se činilo,
da se više nikada neću moći
okrenuti naprijed.
kao u izvrnutom ogledalu
sretao sam samoga sebe
(i ponekad još koga)
na stranicama tvojih ispovijesti;
preko dana plakao sam nečujno u sebi
i noćima grizao jastuk,
psujući kocke,
koje bogovi bezbrižno bacaju,
igrajući se
sa našim malim postojanjima,
posve beznačajnim u njihovim očima.
znaš,
ljudi kažu,
da život piše romane,
i govore,
da si ti živio kao na filmu,
kao da si samo glumio u nekom komadu,
u kojem se može bilo kada izmijeniti skript.
čini mi se, da nemaju pojma,
da je istinska bol
nešto sasvim drugo od osjećaja
u kazališnoj ili filmskoj sceni,
gdje si neki lik samo
nekoliko prolaznih satova,
dok u stvarnosti patnja
može potrajati godinama
sve do posljednjeg izdisaja,
i koja se ispisuje riječima
ali čita
i razumije
dušom.
znaš,
sada svatko od nas
u sebi pohranjiva vlastite
dragocjene uspomene na tebe,
jer sjećanja su intimno blago,
koje ne može podlegnuti zaboravu.
ali umjetnost,
koja je ostala za tobom,
neprekidno će stvarati
uvijek nove oblike divljenja
i nove boje nostalgije.
nadam se, do kraja svijeta.
znaš,
na kraju mog oproštaja od tebe
želim ti reči,
(skoro kao p.s.)
da i ja nekoga
s ljubavlju
zovem mili.
© Aleks 2023
Datum objave: 21. 11. 2023
