osjećajući tugu u tišini

in memoriam Goran Bare

samo ja znam,
da je u danu strašnog užasa za mene
u svibnju dvije tisuće devetnaeste
u moj mračni svijet prvi put
doletjela tvoja pjesma,
koja je sa svojom crnom boli,
koju sam drhtavicom osjetio
duboko u unutrašnjosti sebe,
koja je jednim jedinim stihom,
koji je glasio, trebam te,
okrenula dan naopako,
i ja sam odlučio kročiti dalje.

znam kako je biti potpuno sam
u tami na dnu samoće,
i žao mi je, da ne mogu biti, kao ti,
svojim riječima ruka duše među sjenama.

nadam se,
da ne ležiš sam u tami beskrajne noći.
voleo bih,
da pjevaš anđelima
sebe, mene, njega, sve nas,
da otkriju
njima nepoznate patnje
daleko ispod neba,
da konačno
upoznaju i osjete čudesne svijetove ljudi,
koji usprkos svemu
mogu pretvarati svoje suze u dugu
(kako kažeš u još jednoj iznimnoj pjesmi),
nadati se,
padati,
i uvijek iznova krenuti dalje.

hvala ti na riječima i glazbi.

© Aleks 2026

Datum objave: 11. 10. 2026